уторак, 21. август 2018.

Moja najveća nesreća


Unesrećuju me opšta mesta
izgovorena i učinjena
koja se svojataju u građi ličnosti
neuspeli pokušaji sebičnosti
koja se pravda kao ljubav.
Pitao sam je glasom
koji je umesto mojih prstiju
prostrujao duž njene kičme
- da li više voliš nežnost
ili grubost? -
- Nežnost -
konačno je progovorila
glasom još više umilnim i tišim od mog.
- To je lepo - nasmejao sam se
- nežnost je redak dragulj
kad je svakodnevna grubost
toliko rasprostranjeni i učestali
uzrok nesreće među ljudima. -

Skinula se ispred mene
koga vidi prvi put tu
nisam joj pre toga
ni par prostoproširenih rečenica uputio
niti sam bio napadan
ni interaktivan
nisam upotrebio uvredljive i nepristojne reči
niti priređivao takve gestove
a ona, meka i mlada
stoji gola i mokra ispred mene
uplašena isto koliko i uzbuđena.
Ja sam prosto napravio jedan korak
i prišao toliko blizu
da je mogla da oseti moje disanje
na svom licu
kao da su moje šake.
Na poljupce sam odgovarao poljupcima
pratio bih linije koje crta svojim prstima
po mojim leđima, grudima
bedrima
zatim oponašao njihove putanje
po njenom telu.

Nervozna, mamurna, besana
ujutru je umorno stajala u kuhinji
unesrećena
nakon nebuloznog telefonskog razgovora
dok sam ja ležao pored.
Uzrujano i plačno komentarišući naglas
pogledala me direktno tražeći odgovor
ja sam joj onda pričao
kako je lepa na jutarnjem Suncu
dok je gledam iz kreveta
i momentalno joj ukrao jedva primetni
iskreni smešak
koji je prekrila i umuknula šakom
a onda okrenula i glavu od mene
kako bi zadržala ozbiljnost pomenutog problema.
Isprużio sam ruku ka njoj
dodirnuvši joj deo košulje
u koji je i ruku svoju stavila
i pusila da je moja otprati nazad do kreveta.
Obuhvatio sam je u zagrljaj
i ljubio je po vratu i ramenima
najnežnije što sam umeo
usnama ovlaš dodirujući njenu kožu
sve pokrivajući slojem umerenog disanja
kao snegovi što bi ravnomerno pokrili ravnicu.

Kada smo se kao ravnica umirili
i ostali da ležimo
govorila je o mojim dlanovima i prstima
kao da su najneverovatniji događaj
koji je zadesio u poslednje vreme.
Zagnjurio sam svoje lice
u njenu mokru, kovrdžavu kosu.
Mirisala je na more.

Zaćutali smo neko vreme
onda sam rekao:
Moja najveća nesreća je ta
što ne putujem toliko često više
i što ne viđam more.
Mojih je nesreća mnogo
uzroci su svake moje noćne more.
i znam da ti ispričam još gore
ipak
moja najveća nesreća je ta
što ne viđam more.

Нема коментара:

Постави коментар