среда, 6. август 2014.

Pljusak


Neka munja pocepala je oblak.
Kiša je spirala ulice,
i mogao si da vidiš prolaznike,
skrivene, pod kišobranima,
ili nadstrešnicom nekog objekta.
I mogao si da vidiš mene.
Po pljusku, izbegavam bare,
trudim se, to jest'.
Natopljena kosa i majica,
kapi su se slivale i pratile crte mog lica.
Pljusak je spirao ulice,
i neku težinu sa mojih ramena.
Kao da sam, pre pljuska,
bio Atlas i celi svet nosio na ramenima.

Konobari, iz nekog kafića,
dozivali su me,
i pokazivali mi rukom da uđem,
i sklonim se sa pljuska.
Sa smeškom na licu,
odmahnuo sam glavom.
Prepusti se.
Miris mokrog i toplog asfalta,
ispunjavao mi je nozdrve.
Zvuk oluka i dobovanja kiše,
ispunjavao mi je uši.
A osećaj slobode i spokoja,
ispunjavao mi je dušu.
Prija pokisnuti s vremena na vreme.
Prepustio sam se.

Нема коментара:

Постави коментар