субота, 13. децембар 2014.

Tako sam sanjao

Nekako sam uvek bio,
na Tantalovim mukama.
Ono što želim mi toliko treba,
i na dohvat ruke mi je,
i sve mi izmakne.
Kad god mi je pred nosom...
Uvek sam posegnuo,
za nečim nedodirljivim,
imaginarnim, težim,
ili zabranjenim voćem.
To je prokletstvo,
nas, sanjara.

Uvek glavom u zid.
Kao da to namerno radim.
Ali sećaš se kako kažu?
Sa štitom ili na njemu.
Moje glasi:
u besmrtnost,
ili na papiru.
Nakloniću se životu,
kad mi da,
ono što mi pripada.
Ono što sanjam.

Dok su ostali samo spavali,
ja sam sanjao.
Dok su ostali odustajali,
ja sam sanjao.
Dok su ostali umirali,
ja sam živeo,
Ja živim.
I dobiću sve, na kraju,
jer tako sam sanjao.

Нема коментара:

Постави коментар