петак, 9. децембар 2016.

Napad panike

Ulaziš sa hladnim vazduhom
u moju sobu
provlačiš se ispod prozorskog okna
ne dihtuje dobro.
Ja ležim u mraku
iscrpljen i željan snova
gledam te
kažem ne idi bosa
dođi u krevet.
Uvlačiš se pod ćebe
pribijaš mi se sa desne strane
butinom dodiruješ moju
stopalom mi kliziš po cevanici
svojim nosem i usnama
dodiruješ mi rame, vrat
i zastaješ kod uha.
Ozbiljnim glasom polako šapućeš
govoriš mi da sam usamljen
jer mnogo pijem
potencijalni sam alkoholičar
niko to ne želi pored sebe.
Kažeš da nisam bio ništa posebno
desio sam se sa vinom i pijanstvom
govoriš neću te videti više.

Tvrdiš da ću biti niko
neću nikada predavati književnost
i nikada neću živeti od pisanja
desiće se da ću prestati da pišem
jer ću pisati loše
i ponavljaću isto.
Biću švorc i propalica
proneveriću sve nade koje su
položene u mene
izneveriću svačije poverenje
ispričaću svačije tajne
biću još jedan sveznajući bradonja iz parka
koji zaboravlja na godine
i priča da novac nije najbitniji
biću ludak jer to i jesam.

Ostaću sam
ponavljaš mi
nije bitno što sanjam kako izgovaram
volim te i dobro jutro
i zavodim istu osobu do kraja vremena
nije bitno što sanjam kako mrsim
dečji čuperak
neće biti priča za laku noć.
Neće biti ničega kažeš
jedno ništa je jedino što možeš da mi obećaš.

Pomeraš zavese
njišu se kao haljine
koje neću gledati
skinuti, osećati, mirisati.
Spominješ mi imena mrtvih prijatelja
razočaravaš me
neću ih videti kažeš
zaborav će da ih proguta
kao i sve nas
biće kao da nikada nisam hodao Zemljom
biće da sam je nosio na leđima
bezveze.
Bog ne postoji
ja ne volim
samo tako govorim
lažem za sve
ustvari sam jako uplašen
nisam uopšte hrabar.

Tvoje reči me prže
one su pakao
koji se otvorio u meni pre šest godina
kad sam te prvi put sanjao
i sve više se otvara
otkad sam upoznao sebe pa tebe
uradiš mi to i onda te mrzim
sebi okrećem leđa kao strancu
unutar mene je dete u čučnju
rukama obuhvatilo kolena
i pognulo glavu.
Noću mi dolazi tropska vrućina Afrike
preznojava me
pluća će pući kao baloni
cepam čaršav i jastučnicu
srce mi je domorodački doboš
pri ritualu kada se jedan
noću pojede.

2 коментара: