петак, 16. мај 2014.

Živ

Svakim danom umirem,
svakom sekundom.
Svet me ubija,
pokvaren, istrošen i iznošen,
kao cipela.
A mi nismo njihovi,
ne živimo njihove živote,
naši su u boji, posebni smo,
osetim to.
Ti si ona kap u rekama,
zrno peska u pustinjama,
vlas trave na livadama,
lišće u prašumama.
Nisam ceo bez tebe,
nešto mi fali i gušim se.
Sunce je ljubomorno na tvoje lice,
vetar je ljubomoran na tvoj dah,
zvezde su ljubomorne na tvoje oči.
A ja, ja sam ljubomoran na svakog,
ko ti izmami osmeh,
krade mi vazduh koji dišem.
Ti me održavaš u životu,
uz tebe osećam da sam - živ!

Нема коментара:

Постави коментар